Bad Blue Boys Dinamo

STADION: Maksimir (38.000) PREDSJEDNIK: Mirko Barišić IZVRŠNI DOPREDSJEDNIK: Zdravko Mamić DIREKTOR: Damir Vrbanović SPORTSKI DIREKTOR: Zoran Mamić TRENER: Branko Ivanković GLASNOGOVORNIK: Neven Cvijanović DOMAĆI USPJESI: 4 prvenstva Jugoslavije (1948., 1954., 1958. i 1982.); 7 kupova Jugoslavije (1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.); 7 prvenstava Hrvatske (1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003., 2006. i 2007. ); 6 kupova Hrvatske (1994., 1996., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004. i 2007.) MEĐUNARODNI USPJESI: 1 Kup velesajamskih gradova* (1967.); 1 finale Kupa velesajamskih gradova (1963.); 1 Balkanski kup (1977.) *Danas Kup UEFA Današnji Dinamo nastavlja tradiciju bivših slavnih klubova HAŠK-a, Građanskog, Dinama I Croatije. Najstariji, HAŠK, nastao je 6. studenog 1903. godine kao klub studenata, dok je Građanski osnovan 26. travnja 1911. kao klub svih društvenih slojeva. Nakon rata, dolaskom na vlast komunista, oba slavna zagrebačka kluba jednostranim su aktom preko noći ukinuta, a osnovan je klub komunalaca koji je, po uzoru na slične komunističke klubove u istočnoj Europi, nazvan DINAMO. Bilo je to 9. lipnja 1945. godine. Novoosnovanom klubu odmah su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Woelfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek. Trener Građanskog Martin Bukovi nastavio je posao obavljati u Dinamu, kao i maser Franjo Žlof, nekadašnji nogometaš Građanskog. Od igrača HAŠK-a koji su nastavili karijeru u DINAMU, standardni članovi prve momčadi bili su prve godine Ratko Kacian, Željko Čajkovski, Svetozar Peričić i Drago Lojen. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Novoosnovani Dinamo preuzeo je uz ostalo i plavu klupsku boju Građanskog. Od 1969. godine i znak kluba bio je sasvim sličan amblemu Građanskog. Taj kontinuitet i tradiciju bivših hrvatskih klubova - HAŠK-a, čiji su djelatnici i igrači početkom stoljeća udarili temelje modernom nogometu u glavnom gradu Hrvatske, Građanskog kao najuspješnijeg i najomiljenijeg predratnog zagrebačkog kluba, te Dinama, simbola hrvatstva u teškim godinama komunizma, od 1993. do 2000. ujedinjavala je Croatia. No nakon sedam godina, 14.veljače 2000. Dinamo, koji nikad nije ni silazio s transparenata BBB-a, i službeno se vratio u Maksimir. U 101 godini osvojeno je 33 trofeja: 18 naslova državnih prvaka, 14 domaćih kupova te 1967. godine Kup velesajamskih gradova. Građanski je bio prvak šest puta (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.), HAŠK jednom, 1938., Croatia pet puta (1993.,1996., 1997., 1998. i 1999.), a Dinamo pet puta (1948., 1954., 1958., 1982., 2000. i 2003.). Četiri puta Croatia i deset puta Dinamo pobjeđivali su u Kupu, pri čemu je Croatia tri uzastopne sezone (1996. - 1998.) uzimala sve, i prvenstvo i Kup. Dvostruki "hat-trick" maksimirskih "modrih" sasvim sigurno neće dugo nadmašiti nitko osim, možda, njih samih...   Omladinska škola "Hitrec - Kacian" nosi imena dvojice velikana zagrebačkog nogometa. Icu Hitreca, vođu napada HAŠK-a, mnogi smatraju najvećim hrvatskim nogometašem prije Drugoga svjetskog rata. U legendu je ušao s dva pogotka glasovitom španjolskom vrataru Ricardu Zamori, prigodom prve noćne utakmice u glavnom gradu Hrvatske, između Zagreba i Madrida, 1913. godine. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a "Kicker", tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta. Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Direktor omladinske škole je Mirko Jozić. Igrači s najviše nastupa: 1. Dražen Ladić - 802 nastupa 2. Marko Mlinarić - 613 nastupa 3. Srećko Bogdan - 595 nastupa 4. Zlatko Kranjčar - 556 nastupa 5. Drago Vabec - 529 nastupa 6. Mladen Ramljak - 523 nastupa 7. Damir Lesjak - 510 nastupa 8. Ivica Horvat - 507 nastupa 9. Slavko Ištvanić - 507 nastupa 10. Igor Cvitanović - 502 nastupa Igrači s najviše pogodaka: 1. Igor Cvitanović (utakmica: 503, pogodaka: 304, prosjek po utakmici: 0.60) 2. Dražan Jerković (utakmica: 315  pogodaka: 300  prosjek po utakmici: 0.95) 3. Snješko Cerin (utakmica: 474 pogodaka: 295 prosjek po utakmici: 0.62) 4. Zlatko Kranjčar (utakmica: 556 pogodaka: 256 prosjek po utakmici: 0.46) 5. Željko Čajkovski (utakmica: 447 pogodaka: 249 prosjek po utakmici: 0.55) 6. Franjo Woelfl (utakmica: 304 pogodaka: 245 prosjek po utakmici: 0.80) 7. Aleksandar Benko (utakmica: 459 pogodaka: 235 prosjek po utakmici: 0.51) 8. Slaven Zambata (utakmica: 393 pogodaka: 227 prosjek po utakmici: 0.57) 9. Drago Vabec (utakmica: 529 pogodaka: 183 prosjek po utakmici: 0.34) 10. Marko Mlinarić (utakmica: 613 pogodaka: 174 prosjek po utakmici: 0.28)

 

O Bože, fala ti kaj purgeri smo mi O kako bi vi sretni bili da ste purgeri Lijem krv, a suza nema Ti si boja mojih vena Neka cijeli svijet sad čuje To ja volim Dinamo Ja volim Dinamo, samo Dinamo, Života mog je sreća sva i ljubav najveća. Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove! Hoćemo golove, hoćemo pobjede, hoćemo titulu, k'o prošle godine! Zagrebačka zvona zvone, da pozdrave šampione. Šampioni plave boje, prvaci su zemlje svoje!!! Dinamo, mi volimo i za njega živimo! Bez njega ne bi bili sretni jer on je ponos grada mog! Noćas bit će nereda, noćas bit će ludnica, evo idu huligani, zagrebačkih ulica! Ajmo svi prijatelji moji, ovu pjesmu zapjevajmo, sa sjevera nek se ori, najbolji je Dinamo! Iz Zagreba nam grupa cijela i krv nam plavo-bijela, Hrvatske smo mi sinovi, odani smo plavoj boji. Uz Dinamo i uz Boga, bit` ćemo do groba! Slušaj sa sjevera kako dolazi, mi ćemo ga jednog dana vratiti, sa tribine zauvijek se čuje glas, strpi se još malo doć će red na nas! Tko ne voli, joj tko ne voli, Dinamo sa Save. Taj će otić, joj taj će otić, razbijene glave! Splite zašto plačeš, reci mi zar su ti o nama pričali? Noćas bit će samo mali neredi, Splite zašto plačeš, reci mi. Naprijed plavi, naprijed plavi, naprijed plavi, naprijed plavi, naprijed plavi, naprijed plavi, naprijed plavi lavovi, vole vas vaši purgeri! Ooo,ooo,ooo... Bad Blue Boys, Bad Blue Boys, Bog i konjica, neka živi Dinamo i majka Hrvatska! Naprijed plavi, pjesma se ori, bodri vas cijeli stadion, tisuće srca, sad za vas kuca, jer Dinamo je šampion! Ale ale,ale ale,ale ale... Rođen sam na sjeveru, slušajte me svi, volim tebe Dinamo, život si mi ti!!! Tuče nas policija, ko šugave pse, al' za tebe Dinamo, preboljet ću sve!!! Dinamo, Dinamo, znaj da mi te volimo, mi smo uz tebe, mi smo uz tebe, znaj da nema predaje! Dinamo, moj Dinamo, ja volim tebe jako!!! Dinamo, moj Dinamo, ja volim tebe jako!!! Vjeruj nema života bez Dinama, dao bih milijardu dolara, za jedan sekund Dinamovog sjevera!!! Ooo,ooo... Ajmo purgeri, dići ruke i ojevati, pjesmom Dinamo bodriti, naikad ne prestati! Ajmo purgeri, najjači smo baš najjači, gdje je Dinamo tu smo mi, Zagrebu odani! Ooo,ooo... Već dugo panduri, uprava nas mrze, samo zato što volimo Zagreb i Dinamo. Mi smo Bad Blue Boysi, čuvari zagrebačke časti, Katoličke Crkve i Hrvatske! Znaj da te volim Dinamo ja, jer ti si ponos hrvatskog naroda Ti si ponos mog Zagreba grada, u kojem zakon purgera vlada, ja bit ću sa tobom, i u nebo kad uđem, ja Dinamo volim jer on mi je suđen! Viju se zastave i naši šalovi, Bad Blue Boysi su najbolji, to će uvijek ostati! Jaaaaa volim samo Dinamo, ja volim samo Dinamo, jedina prava ljubav mi je on, ja volim Dinamo, ja volim Dinamo, jedina prava ljubav mi je on! Dinamo,Dinamo, samo Dinamo, najbolji je on, on je šampion... Plavi, ajmo sada plavi, ajmo sada svi, ale,ale,ale,ale,ale... I bez obzira na kaznu, mi ćemo uvijek biti s njim. Cijela Europa sad drhti jer mi smo nezadrživi! Došao je i taj dan, umro je Partizan. Umro je, umro je, umro je on, neće biti šampion! Dajte nam pive i parizera jer mi smo navijači Zagreb Dinama! Hajduče znaj, svemu je kraj, odlazi, više se ne vraćaj! O, Isuse na nebesu, daj pomozi plavom dresu, plavom dresu, plavoj boji, o, Isuse, mi smo tvoji! Ići ćemo svuda s Dinamom, nema veze gube il pobijeđuju, mi smo uvijek tu! Znaj da te volim Dinamo ja, i neka cijeli svijet zna za to, ja volim samo Dinamo, ja volim Dinamo, ja volim Dinamo... I naše će se pjesme opet pjevati, i naše će se baklje opet paliti, i neka cijeli svijet zna za to, ja volim samo Dinamo, ja volim Dinamo, ja volim Dinamo... I neka moja pjesma tebi snage da, Jer samo s tobom sretan bit ću ja, I neka cijeli svijet zna za to, ja volim samo Dinamo, ja volim Dinamo, ja volim Dinamo... Išli smo sa tobom, Svaki put daleko, Tražili smo pobjede, Nije važno kako, Dali ste nam pobjede, Dali ste nam snove, Igraj igraj Dinamo, Purgeri te vole, Igraj igraj Dinamo, Za pobjede nove, Igraj Igraj Dinamo, Purgeri te vole. Muku muče da nas spriječe, Spriječiti nas niko neče, Dinamoooo, Dinamooo. Dinamo Zagreb, Dinamo Zagreb, Činiš me sretnim kad tužno je, Ti stvarno ne znaš kolko te volim, Dinamo Zagreb volim te/ja. Rođen sam na sjeveru, slušajte me svi, volim tebe Dinamo, život si mi ti!!! Tuče nas policija, ko šugave pse, al' za tebe Dinamo, preboljet ću sve!!! Tučemo policiju, ko šugave pse, al' za tebe Dinamo, pobit/prebit ću ih sve!!! Dina-dina-dina-dinamo hej, Dina-dina-dina-dinamo hej. Samo ti dinamo šampiooooone, Život dat ću za tebe, Samo ti dinamo šampiooooone, Život dat ću za tebe, La la la la la la… Ruže su crvene, Baklje su skrivene, Slatka je muzika, Al nije kao, Volim te dinamooooo, Ooooo ooooo oooo, Volim te dinamooooo, Ooooo ooooo oooo. Ajmo svi purgeri mojiiiii, Ovu noć zapjevajmoooo, Sa sjevera nek se oriiii, Naaajbolji je Dinamo, Dinamo, Dinamo, Dinamo, Dinamo, Je šampion, šampion, šampion. ____________________________________________________________________________________________

Stadion u Maksimiru službeno je otvoren 5. svibnja 1912. godine. Tijekom 87 godina preuređivan je nekoliko puta. U jesen 1997. na istočnu i južnu tribinu postavljena su sjedala. Prigodom posljednjeg "face liftinga", koji je izveden godinu dana poslije, srušena je stara sjeverna tribina.
Na njezinom mjestu izgrađena je nova, komfornija tribina, kapaciteta 10 965 mjesta.
Novi "sjever" krasi i 15 000 kvadratnih metara 200 metara dugačke, ostakljene zgrade s poslovnim prostorima koja gleda na Maksimirsku cestu. Uz sjeverno, tijekom renoviranja srušeno je i "istočno stajanje". Sve u skladu s propisima UEFA-e, prema kojima mjesta za gledatelje na stadionima moraju biti isključivo - sjedeća. U kolovozu 1999., uoči otvaranja 2. Svjetskih vojnih igara, završena je i obnova zapadne tribine s 12 600 sjedala te 718 mjesta u VIP-etaži (predsjednička i jos osam loža, te 18 "boksova"). Time je obavljena većina, ili oko 80% predviđenih radova, te trenutačni kapacitet stadiona iznosi 40 000 mjesta. Kako bi se gledatelji na tribinama osjecali što ugodnije, na tribinama su postavljene i nove stolice u klupskoj, plavoj boji.

Posljednja faza obnove stadiona trebala bi uključiti "spuštanje" razine travnjaka, uz stvaranje prstena oko igralista na mjestu postojeće atletske staze, čime će se napraviti novih 16 000 mjesta, a dogradnjom južne tribine konačni kapacitet stadiona iznosit će respektabilnih 60 000 udobnih, sjedećih mjesta. Nakon završetka svih radova stadion u Maksimiru trebao bi postati iskljucivo nogometno igralište, po uzoru na slicna zdanja diljem Europe, što bi omogućilo kandidaturu za dobivanje domaćinstva finalnih utakmica europskih kupova. Uz to, planirano je da se pod južnom tribinom smjeste novi radni prostori Uprave kluba, zatim "Plavi salon", velika soba s trofejima i povijesnim klupskim obiljezjima, prostorije Dinamove škole nogometa, svlačionice, prostorije za trenere, sportska dvorana i teretana, ambulanta, nove svlačionice, restoran i luksuzni hotel A kategorije s 46 kreveta, koji bi u budućnosti trebao "udomljavati" gostujuće momčadi. Posebnu važnost trebala bi imati nova zgrada koja povezuje zapadnu i sjevernu tribinu. Njome će klub ispuniti sve zahtjeve UEFA-e za organizaciju utakmica Lige prvaka i drugih najvećih međunarodnih priredbi (uredi za UEFA-u, press-klub, press-centar, VIP-hospitality...). Stadion u Maksimiru trebao bi, na taj način, postati jednim od najopremljenijih nogometnih "hramova" u ovom dijelu Europe.Autori idejnog rješenja Studije dovršenja su prof. dr. Nikola Filipović i prof. Branko Kincl, glavni projektant bio je B. Kincl, sa suradnicima dipl. ing. arh Damirom Smajlovićem i Goranom Tončinićem. Autor idejnog rješenja instalacija je dipl. građ. inst. Željko Bratković, a autor idejnog rješenja konstrukcije krova Mike Otlet iz tvrtke: WS Atkins-Oxford Chilbrook, Oasis bussines park Eynsham, Oxon.

Stadion Maksimir danas
Gledatelji su smješteni na četiri tribine s oznakama sjever, istok, zapad i jug. Sva mjesta su sjedeća, te na stadionu nema stajaćih mjesta za gledatelje. Daljnjom rekonstrukcijom predviđeno je natkrivanje dijela tribina.

Nenatkrivena sjedeća mjesta na tribinama:
Gornja sjeverna tribina:  4.765 sjedeća mjesta
Donja sjeverna tribina: 5.159 sjedeća mjesta
Gornja zapadna tribina: 6.327 sjedeća mjesta
Donja zapadna tribina: 6.450 sjedeća mjesta
Istočna tribina: 9.563 sjedeća mjesta
Južna tribina: 4.188 sjedeća mjesta
Ukupno nenatkrivenih mjesta: 36.452

Natkrivena sjedeća mjesta na tribinama:
Lože gornje zapadne tribine: 716 sjedeća mjesta

KAPACITET 37.168 sjedeća mjesta

prof. Branko Ivanković Trener

Stručni stožer
	Zoran Mamić, sportski direktor		Davor Bukovina, tehnički direktor
	Rajko Magić, pomoćni trener		Boris Kubla, pomoćni trener
	Mario Jozić, trener vratara		Miljenko Rak, kondicijski trener
	dr. Mladen Čepulić, liječnik		dr. Hrvoje Šojat, liječnik
	dr. Saša Janković, liječnik		dr. Božidar Šebečić, liječnik
	Mario Novak-Stanko, fizioterapeut		Mario Petrović, fizioterapeut
	Livijo Cvrk, ekonom

Povjest Dinama

Današnji Dinamo nastavlja tradiciju bivših slavnih klubova Građanskog, Dinama i Croatije. Najstariji, Građanski osnovan je 26. travnja 1911. kao klub svih društvenih slojeva. Nakon rata, dolaskom na vlast komunista, oba slavna zagrebačka kluba (HAŠK i Građanski) jednostranim su aktom preko noći ukinuta, a osnovan je klub komunalaca koji je, po uzoru na slične komunističke klubove u istočnoj Europi, nazvan DINAMO, te je postao sljedbenik Građanskog. Bilo je to 9. lipnja 1945. godine. 


- Dražan Jerković u akciji


                     Novoosnovanom klubu odmah su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Woelfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek.
Trener Građanskog Martin Bukovi nastavio je posao obavljati u Dinamu, kao i maser Franjo Žlof, nekadašnji nogometaš Građanskog. Od igrača HAŠK-a koji su nastavili karijeru u DINAMU, standardni članovi prve momčadi bili su prve godine Ratko Kacian, Željko Čajkovski, Svetozar Peričić i Drago Lojen. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Novoosnovani Dinamo preuzeo je uz ostalo i plavu klupsku boju Građanskog. Od 1969. godine i znak kluba bio je sasvim sličan amblemu Građanskog.
 Taj kontinuitet i tradiciju bivših hrvatskih klubova koji su početkom stoljeća udarili temelje modernom nogometu u glavnom gradu  Hrvatske, Građanskog kao najuspješnijeg i najomiljenijeg predratnog zagrebačkog kluba, te Dinama, simbola hrvatstva u teškim godinama komunizma, od 1993. do 2000. ujedinjavala je Croatia.

13. 5. 1990. navijači Dinama na Maksimiru su označili i početak otpora srpskom pokušaju okupacije Hrvatske. Navijači Crvene Zvezde, ničim izazvani, na utakmici su započeli nerede, a nedugo zatim Hrvatska je ušla u obrambeni rat iz kojega je izašla kao suverena država.

14.veljače 2000. Dinamo, koji nikad nije ni silazio s transparenata BBB-a, i službeno se vratio u Maksimir.

Povijest Bad Blue Boysa

Iako je Dinamo kroz povijest pratila prava "vojska" navijača, prva organizirana skupina ljubitelja "plavih " pojavila se 1986. godine. Nekolicina najzagriženijih, najvjernijih navijača Dinama osnovala je tada, po uzoru na slične skupine u inozemstvu, skupinu Bad Blue Boys. Prema legendi, ovaj naziv inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film "Bad Boys" sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi...

Po zagrebačkim kvartovima počele su "nicati" BBB podružnice, pa su se i na utakmicama počeli pojavljivati "autonomaški" transparenti (BBB Maksimir, BBB Travno, BBB Dugave, itd.) Isprva su navijači sami organizirali odlaske na gostujuće utakmice po tadašnjoj Jugoslaviji. "Upamtili" su ih u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Nišu, Titogradu, Skopju, Splitu... Putovali su bivšom državom ponosno, uzdignuta čela, pronoseći ime Dinama, Zagreba i Hrvatske. Nerijetko, neizbježno je bilo i potući se, primiti udarce, ne bi li se dokazala ljubav prema klubu. Nije ih smetalo. Dinamo je bio i ostao - svetinja.
Početak 90-tih donio je i organiziranje prvog Fan cluba Bad Blue Boys. Zanimanje je bilo veliko, svatko je želio dati svoj prilog organizaciji. Unatoč entuzijazmu, navijači su se suočili s brojnim problemima.

Bez obzira na to, zajedništvo je samo jačalo, da bi svoj vrhunac doseglo 13. svibnja 1990. godine.Toga dana u Maksimiru je gostovala beogradska Crvena zvezda. Na ispunjenom stadionu, provokacije gostujućih navijača, takozvanih "delija", počele su već uoči same utakmice. Kada su beogradski huligani probili ogradu na južnom stajanju i krenuli u obračun s manjom grupom običnih zagrebačkih "drukera", sjeverna tribina, na kojoj su bili smješteni Bad Blue Boysi - podivljala je. U trenutku, srušena je zaštitna ograda i navijači Dinama krenuli su u "pohod prema jugu". U neredima koji su uslijedili, pripadnici tadašnje "milicije" slijepo su slijedili upute svojih nadređenih, krenuvši u obračun s navijačima Dinama. Mnogi su uhapšeni, premlaćeni i "obilježeni". U obranu svojih navijača stao je i tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban. Njegov legendarni skok na jednog od pripadnika "milicije" znakovito je obilježio početak kraja jedne države. Većina Bad Blue Boysa smatra kako je Domovinski rat počeo upravo 13. svibnja 1990. godine - nikad odigranom utakmicom između Dinama i Crvene zvezde...

Tijekom rata, brojni navijači Dinama branili su hrvatsku grudu. Bilo u redovima Policije, Zbora Narodne garde ili HOS-a. Rame uz rame s navijačima ostalih hrvatskih klubova Bad Blue Boysi su prolazili ratišta od Vukovara do Prevlake. Mnogi od njih, nikada se nisu vratili na "svoj sjever". U čast i vječnu slavu poginulim navijačima Dinama, podno zapadne tribine podignut je spomenik - oltar hrvatskim vitezovima, kojima je u srcu bila plava boja.Do danas, maksimirskim tribinama prošli su naraštaji novih navijača. Međutim, Bad Blue Boysi bili su i ostali Dinamov dvanaesti igrač. Ne samo u Maksimiru, već i na tribinama stadiona diljem Europe. Ostali su, u pravom smislu, dio "legende o Dinamu".

Ulaznice za utakmice Dinama

Redovna cijena ulaznica za utakmice NK Dinamo na stadionu u Maksimiru:

Tribina zapad	40 kn
Tribina istok	30 kn
Tribina sjever	20 kn

• Tribina jug - tribina za gostujuće navijače i cijena se formira u dogovoru s gostujućim klubom
  
  Cijene ulaznica vrijede za utakmice 1. HNL (osim susreta s Hajdukom) i prva dva pretkola Lige prvaka. Za ostale utakmice cijena će se posebno formirati.

Godišnje ulaznice za utakmice NK Dinamo na gradskom stadionu Maksimir.

Loža Maksimir
Lože Zelengaj, Tuškanac i Zrinjevac
Lože 1 do 18
Tribina zapad	800 kn
Tribina istok	400 kn
Tribina sjever	200 kn
Tribina jug	tribina za gostujuće navijače

PRODAJNA MJESTA:

Kiosk na Kveternikovom trgu zatvoren je do preuređenja Kvaternikova trga, a novi se nalazi na adresi koja je niže navedena!!

• Kiosk na križanju Maksimirske ulice i ulice Svetice, pon-pet od 9 do 17 sati, te subota i nedjelja od 10 do 14 sati.
  
• Blagajne u Jakićevoj ulici, Maksimirskoj ulici i ispod zapadne tribine – 2 sata
  Blagajna kod južnog ulaza na stadion – na dan utakmice od 9.00  

Tablica HNL:.

.	DINAMO	45
2.	Rijeka	33
3.	Hajduk	27
4.	Slaven Belupo	27
5.	Zadar	22
6.	Cibalia	20
7.	Osijek	18
8.	Šibenik	17
9.	Inter	17
10.	Zagreb	16
11.	Varteks	14
12.	Međimurje	10

Povijest najboljih strijelaca NK Dinamo

Objavio/la nikolas4 u 10:14, 0 komentar(a), print, #

	1. Igor Cvitanović Za Dinamo nastupao od 1989. do 2000. godine, te je, u 503 nastupa uspio postići 304 pogotka, te je, osim Dinamov, ujedno i rekorder 1. HNL. Ponikao je u osiječkoj nogometnoj školi, a u Dinamu je pokazao svu svoju raskoš. Za reprezentaciju Hrvatske (1992. – 1999.) nastupio je 27 puta i postigao četiri pogotka. Osim za Dinamo, još je igrao za Osijek, Zagreb i španjolski Real Sociedad.
	2. Dražan Jerković U modrom je dresu proveo 12 godina (1954. – 1966.) i u 315 utakmica postigao 300 golova. Jugoslavenski i hrvatski reprezentativac, trener i izbornik, napadač. Počeo je u juniorima Dinama s kojima je 1954. osvojio omladinsko prvenstvo Jugoslavije. Iz Dinama 1965. odlazi u FC GAntoise, a zbog ozljede koljena prekinuo je sjajnu karijeru. Za Dinamo je prvi put nastupio 20. rujna 1954. protiv Slavena (0:1) u Borovu, posljednji put 10. lipnja 1965. protiv Sarajeva (1:2) u Zagrebu.
	3. Snješko Cerin Deset godina (1978. – 1988.) je u Dinamu proveo Snješko Cerin, te je u 474 nastupa ukupno 295 puta zatresao protivničke mreže. Pravi nasljednik Lešnika, Woelfla i Jerkovića, slavnih vođa navale Dinama, te jedan od najzaslužnijih za osvajanje naslova 1982. godine. U toj je slavnoj sezoni bio i najbolji strijelac lige s 19 postignutih pogodaka. Osim za Dinamo, igrao je za Trnje (1972. – 1975.), Zagrebačke plave (1976.), Zagreb (1976. – 1986.) i Klagenfurt (1986. – 1987.).
	4. Zlatko Kranjčar 556 nastupa 256 golova
	5. Željko Čajkovski 447 nastupa 249 golova
	6. Franjo Woelfl 304 nastupa 245 golova
	7. Aleksandar Benko 459 nastupa 235 golova
	8. Slaven Zambata 393 nastupa 227 golova
9. Drago Vabec 529 nastupa 183 golova
	10. Marko Mlinarić 613 nastupa 174 golova

<< 11/2007 >>
ned	pon	uto	sri	cet	pet	sub
				01	02	03
04	05	06	07	08	09	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30